Autentičnost u poslu
Set usluga za kompanije koje ne dopuštaju da zadovoljstvo poslom (p)ostane korporativna floskula
Za ovih deceniju i po radnog iskustva, sarađivala sam sa mnoštvom kompanija. Od preduzetničkih agencija sa jednim zaposlenim, do internacionalki koje posluju u dvocifrenom broju zemalja. I, veruj mi na reč, videla sam… puno 😅
Videla sam kako se nasleđuju obrasci ponašanja koji nisu dobri, ali se niko ne usuđuje da ih preispituje.
Videla sam da se dobrim liderstvom smatra kad ne pokazuješ emocije i pretvaraš se da je sve u redu, a perje leti na sve strane.
Videla sam koje su posledice kada su vrednosti kompanije jedno, a ponašanje na svakodnevnom nivou drugo.
Videla sam kako se o ljudima brine samo kad je sve dobro, a čim nastanu problemi, nestane elementarna empatija.
Ali sam isto tako videla kolika je moć dobrog lidera u modelovanju pozitivnih ponašanja (to su oni što manje govore, a više pokazuju).
Videla sam i kako je to kad kompanija želi ljude koji će stvarno da veruju u ono što rade.
Kad osećaju da je to mesto gde mogu da budu svoji, bez kompromisa koji bi im narušio integritet.
Onda sam odlučila da malo pobliže ispitam o čemu se tu radi. Šta je to što razlikuje one čiji ljudi su već jednom nogom napolju od onih koji imaju zadovoljne i lojalne, ne samo kompaniji, već i sebi samima. Gde dolazi do te tačke dubinskog razumevanja između zaposlenih i kompanije.
Šta je pokazalo istraživanje
Da bih to otkrila, sprovela sam istraživanje srpskog IT sektora. U njemu je učestvovalo 313 ispitanika, a metodologiju merenja sam sama osmislila. Ovo je bilo mnogo dublje i intenzivnije od ankete koja se popuni pa se rezultati saberu. Uproseče, baš tako.
Zadovoljstvo poslom dolazi iz vrednosnog podudaranja između kompanije i čoveka. Zaposleni su zadovoljni kada veruju u ono što firma radi i kada vide da njihov doprinos ima smisla. To je bio jedini faktor koji je značajno predvideo zadovoljstvo poslom. Ni psihološka sigurnost, ni proaktivnost, ni emocionalna stabilnost pojedinaca to nisu uspeli.
Lideri znaju šta se dešava, ali ne i kako se ljudi osećaju. Lideri u uzorku su emocionalno stabilniji i vrednosno usklađeniji sa kompanijom od ostalih. Ali njihova procena atmosfere i psihološke bezbednosti u timu ne razlikuje se od procene ljudi koje vode. Drugim rečima: pozicija ne donosi dublji uvid u to kako je ljudima.
Ista kultura ne znači isti doživljaj za sve. Žene u istom timu češće doživljavaju inhibiranu komunikaciju i nesigurnost nego muškarci, iako nema razlike u zadovoljstvu poslom ni u emocionalnoj stabilnosti. To nije detalj, to je signal da neko u timu ćuti.
Zadovoljstvo poslom je dubok i psihološki kompleksan mehanizam koji se ne rešava stonim fudbalom, pivom petkom ili voćnim danom. Sve su to slatke inicijative, ali zadovoljstvo dolazi od vrednosne usklađenosti.
Zašto ovo radim
Nalaz da je najjači prediktor zadovoljstva poslom vrednosna usklađenost između kompanije i zaposlenog dao mi je hrabrost da osmislim set usluga za kompanije u domenu autentičnosti.
Za one koji shvataju da su vrednosti mnogo više od slova na ekranu ili posteru.
Da one utiču na to kako se svaki zaposleni, svakog dana i svakog sata na poslu, ponaša.
Da sa njima nema kompromisa i da nebavljenje njima može da ima dalekosežne posledice. Jer ako kažeš da brineš za ljude, a onda ih tretiraš samo kao resurs, bez onog „ljudski”, samo je pitanje vremena kad će ljudi to da primete i krenu da te izbegavaju.
Zato je autentičnost tema koja će tek da postane aktuelna.
Kada sve floskule i nasleđeni obrasci odu u zasluženi zaborav. Kada kompanije ostanu ogoljene pred tržištem rada koje vidi sve ono što je iza, što se do sada skrivalo broširanim povezom, veselim bojama i simpatičnim sloganima.
Ko ti to nudi
Petnaest i više godina radim sa najrazličitijim kompanijama, od minijaturnih do džinovskih.
Verujem da ljudi mogu da budu zadovoljni samo kad su u miru sa sobom. I verujem da postoje kompanije koje to mogu da im omoguće. Nema ih puno, ali one koje mogu su moji potencijalni klijenti. Oni kojima su ljudi stvarno važni, koji to žive u praksi svakog dana.
Moje kompetencije za bavljenje ovom temom dolaze iz:
Obrazovanja. Formalnog, kao MA psihologije. Neformalnog, iz brojnih dodatnih edukacija, gde posebno ističem trening iz Terapije prihvatanjem i posvećenošću (ACT), čije tehnike najviše koristim u radu.
Iskustva. Rada na poziciji eksternog konsultanta, sa preko 200 održanih edukacija, radionica i treninga za zaposlene na svim nivoima, od fronta do borda.
Istraživanja. Sopstvene metodologije merenja (CCm) i uzorka od 313 ispitanika iz srpskog IT sektora, što znači da kompanija koja radi sa mnom ne dobija samo svoje rezultate, već i poređenje sa sektorom.