Moja zvanična biografija kaže sledeće: imam master iz psihologije, 15+ godina dugu karijeru koja obuhvata i rad za druge i preduzetništvo, puno napisanih stvari, izvedenih radionica i sesija, kao i (za sada) objavljena dva romana.
Moja nezvanična biografija sadrži sav onaj malter između ovih cigala, koji je nekad bio čvrst kao stena, a nekad je otužno cureo, preteći da sruši celu konstrukciju… Ali, da krenemo redom.
Ćao, ja sam Ina.
„Gospođo, vaše dete je nemoguće…”
Svoje prve pobune dizala sam u obdaništu. To, na neki način, nikada nije prestalo. Svaki pokušaj gušenja slobode i individualnosti doživljavala sam burno, što takođe nikad nije prestalo, samo su se načini moje borbe menjali.
Na poslovima gde se od mene zahtevala slepa poslušnost, špijuniranje kolega ili bespogovorno prihvatanje principa koji nisu imali nikakvog smisla, dobijala sam ili davala otkaze. Takva sam i danas: suštinski nepodobna.
Više puta sam sa sobom vodila teške razgovore, koji su se ponekad završavali odlukama koje su drugi ljudi kasnije zvali radikalnim. Za mene su samo bile način da preživim. Odlasci iz odnosa koji su zahtevali da poništim sebe; iz mesta, gradova i država gde bih počela da osećam da mi više nije mesto.
Status osobe koja ima problem sa autoritetom pratio me je oduvek. Tek u srednjim tridesetim sam stasala dovoljno da shvatim da su upravo elementi moje problematičnosti — pobuna protiv nekompetentnosti, nedostatka preuzimanja lične odgovornosti ili, prosto, igrokaza tuđeg ega koji su zahtevali moju pokornost — najzdraviji moguć odnos prema autoritetu.
Razumevanje i stvaranje, psihologija i umetnost
Potreba da razumem ljudsku prirodu — kako svoju, tako i tuđu — odvela me je na studije psihologije, ali tada je moja ljubav prema ovoj nauci tek počela. Sve što sam dalje radila, počivalo je na mojim psihološkim znanjima, jer sam ih oduvek doživljavala kao svojevrsnu supermoć. Pardon, nisam ih doživljavala; još uvek ih doživljavam, oduvek & zauvek.
Tek kada sam stekla dovoljno hrabrosti — što mi je došlo tek u kasnim tridesetim — shvatila sam da mom identitetu nešto nedostaje, a to je pisanje. Ne više copywriting ili vrcavi Facebook statusi, već pravo pisanje, koje zahteva posvećenost i disciplinu. Tako sam napisala prvi roman, Dobar momak, moj književni prvenac. Kad sam videla da mogu, još više sam se pustila u ceo proces i tako je nastala Majka, moj drugi roman. Oba u suštini imaju istu temu: potragu za onim što glavni junaci stvarno jesu.
Hrabrost, ali najviše dozvola da se izložim i budem ranjiva, doveli su me u onu tačku ne samo karijere, već i celog života, u kojoj mogu da kažem da sam tačno tamo gde sam želela da budem.
Ako te zanima moja priča detaljnije, u podkastu Pojačalo pričam o tome skoro tri sata, pa izvoli 😅
Zašto tema autentičnosti
Bunt, ranjivost, uz vrednosti koje sam spoznala kao temelj svega što sam ikada radila, kao i nežnost prema sebi kad sam pogrešiva i, na kraju, autentičnost, oduvek su me pratili, samo ih nisam osvestila i dala im ova imena. Zato su danas ovi elementi, baš ovako poređani, deo metodologije za mapiranje autentičnosti koju sam osmislila.
Puno pričam o vrednostima, a ono što mi je još važnije — živim ih. Moje ključne su bunt, istina, nežnost i autentičnost. Liče na elemente moje metodologije i to nije slučajno.
Pomogle su mi da shvatim ko sam, da budem u miru sa tim i da počnem da uživam u stvarima koje su mi ranije bile problematične, baš iz tog osećaja da su moji temelji u mračnom podrumu, a ne na dnevnoj svetlosti. Primer su javni nastupi, u kojima danas uživam, a ranije bih od treme zaboravljala kako se diše.
Mnogi ljudi koji me dugo poznaju bi me nazvali „svojom”, „drugačijom” ili autentičnom, pri čemu ne mislim da sam drugačija. Samo sam u miru sa sobom, ne samo sa onim lepim delovima mene, već i sa onim od kojih me spopadnu dva dobro znana bandita: blam i sram. Stvar je u tome što svi imamo te delove; ne možemo ih se ratosiljati, ali možemo sa njima biti u miru. Razlika je ogromna.
Ovom temom se bavim jer za mene ona odzvanja notama samog smisla mog života; u njoj se sažima sve ono što radim oduvek, kroz psihologiju i književnost, kroz sve ono čime mogu da doprem do drugih ljudi:
Da ih pozivam na pobunu protiv svega što im ne valja i da im pokažem kako mogu da sretnu sebe i toj osobi pokažu ljubav i bezuslovno prihvatanje.
Svakog dana boravka na ovoj predivnoj planeti.